Prijava

Poklanjamo vam na čitanje knjigu DEMOCID

Poklanjamo Vam na čitanje knjigu DEMOCID. Autor koji je knjigu napisao pod pseudonimom Ante Portas je pukovnik HVO,od početka dragovoljac domovinskog rata.

"Cijelo naše stado stoke sitnog zuba, kako nas je nazvao otac nacije, trebalo bi pročitati ove tekstove. Možda nakon toga postanemo ljudi.

Ljudi kako to gordo zvuči ! Zato proslijedite ovu sagu o DEMOCIDU prijateljima, neprijateljima svima."

PREUZIMANJE KNJIGE DEMOCID U PDF FORMATU

Redakcija: TNT

Više...

PROTUUSTAVNO PRAVO I PRAVDA NA VLASNIŠTVO STANOVA

Prije nekoliko dana moglo se u raznim medijima (u novinama, na Internetu)* čitati kako novi ministar graditeljstva "produžuje na deset godina rok" u kojem će se riješiti navodni "problem" navodnih "zaštićenih najmoprimaca", i slično.

O čemu pišu ti novinari, otkuda oni to znaju? Pa, navodno, pitali su nekoga "iz Ministarstva graditeljstva" (MGIPU), ili nekoga iz nekakve "Udruge vlasništvo i posjed"... i slično. No, zašto oni o tome uopće pišu, zašto bi to trebalo biti ikome zanimljivo, i zar je uopće ikoga briga za to, što kaže MGIPU, ili što kaže ta (ili neka druga) udruga? Naprotiv, narodu je zanimljivo ono što mi pišemo.

Kad se piše o bilo čemu, UVIJEK JE NAJVAŽNIJE zapitati se i reći, što o tome piše u USTAVU REPUBLIKE HRVATSKE. Ustav je NAJVIŠI PROPIS u RH. Važna je svaka riječ u tom Ustavu [ali jednako je važno uvijek znati i svrhu (intenciju) svake odredbe Ustava ili drugog propisa (a ta svrha je redovito sasvim jasna i očita].

Kada se radi o nositeljima stanarskog prava (koji su još i danas nositelji tog prava, ali ih se često neistinito naziva "zaštićenim najmoprimcima"), SVE je potpuno jasno iz samoga Ustava (t.j. NAJVIŠEG propisa), pa je zato sasvim nevažno ako nešto suprotno piše u zakonima ili bilo kojim drugim NIŽIM propisima ili u sudskim odlukama. Evo objašnjenja (za one, kojima to možda nije sasvim jasno):

U Ustavu piše da je SOCIJALNA PRAVDA najviša vrednota i temelj za tumačenje Ustava. (Navedene su i druge najviše vrednote, kao na pr. sloboda, nepovredivost vlasništva, očuvanje okoliša, itd., ali jasno je, da je pravda NAJVIŠI PRINCIP u svim međuljudskim odnosima – jer ne može se na nepravedan način čuvati ni sloboda, ni vlasništvo, ni okoliš, itd. – To je većini ljudi sasvim jasno, pa valjda nije potrebno duljiti o tome).

Prema tome, ako možda nije moguće smanjiti sve postojeće nepravde, sigurno je ostvariv i moguć onaj stupanj pravde koji već postoji ili je postojao (jer, kad ne bi bio moguć, ne bi ni postojao). Sigurno je – već i zbog toga što se o tome mnogo govorilo kroz posljednjih dvadesetak godina (na pr. i u Saboru, i drugdje) – da je NEPRAVEDNO (dakle i PROTUUSTAVNO) to, što, s jedne strane,

(1) nacionalizirani t.j. ODUZETI privatni stanovi nisu vraćeni izvornim vlasnicima, nego su (zakoniti) nositelji stanarskog prava u tim stanovima (ispravno!) zadržali sva svoja stečena prava na imovinu i dom, te su, što više, jeftino otkupili te stanove; dok, s druge strane,

(2) krajnjim nepoštenjem, nepravednošću, nehumanošću (anti-humanošću) i zlonamjernošću, nastoje se oduzeti ta ista stečena prava od drugih (jednako zakonitih) nositelja stanarskog prava (u tzv. privatnim neuseljivim stanovima), umjesto da država isplati tržišnu naknadu izvornim vlasnicima pod 1 i pod 2. Blizu devedeset posto obitelji u RH ima svoj dom u svom vlasništvu. To isto se mora omogućiti svim obiteljima, uz tržišnu naknadu vlasnicima, a u tu svrhu svi zaposleni moraju i dalje uplaćivati određeni postotak plaće u stambene fondove. To uplaćivanje nikada nije ni smjelo prestati, jer na taj način je preko 350.000 obitelji već steklo vlastite stanove, pa isto moraju dobiti i svi ostali!

To sve je jasno i sigurno. Sigurno je, da je SUPROTNO SOCIJALNOJ PRAVDI postupati na jedan način u jednom slučaju (gore pod 1), a na suprotan način u drugom slučaju (gore pod 2), a u oba slučaja se radi o ISTOM pitanju povrata prava IZGUBLJENIH za vrijeme SFRJ. Napomena: USTAVNI SUD RH JE TAKOĐER REKAO 1999. godine, da ta izgubljena prava izvornih vlasnika više NE POSTOJE i ne vraćaju se. [Radi objektivnosti spominjem da postoji i drugo, SUPROTNO, sasvim nelogično, nemoguće (t.j. suprotno ljudskom razumu) Rješenje Ustavnog suda iz 2005. godine! O tome smo mnogo i dovoljno pisali, i sve smo do kraja razjasnili i dokazali, ali, ako je potrebno, pisat ćemo opet. Bitno je ovo (sasvim ukratko): Kad bi bilo ispravno (u slučaju stanarskih prava, odnosno u slučaju izgubljenih imovinskih prava privatnih vlasnika) PRIMIJENITI USTAV RH t.j. vratiti izvornim vlasnicima prava, koja su oni protuustavno izgubili, tada bi se morala poništiti i PROTUUSTAVNO izvršena nacionalizacija stanova, te bi se morali vratiti i nacionalizirani stanovi, dakle morao bi se PONIŠTITI OTKUP nacionaliziranih (a i društvenih, i drugih) stanova].

Dakle, nema sumnje da se kršenjem socijalne pravde KRŠI USTAV RH!

Ustav je najviši propis, koji se MORA poštivati, a ne smije se kršiti.

Budući da je, u našem slučaju, IZ SAMOGA USTAVA SVE POTPUNO JASNO, nepotrebno je bilo kakvo drugo dokazivanje, NEVAŽNE su bilo kakve zakonske odredbe, bilo kakve odluke Ustavnog suda – a pogotovo su potpuno nevažne odluke ili presude Europskog suda za ljudska prava (na pr. u razvikanom slučaju "Statileo"), koje NE MOGU BITI NADREĐENE USTAVU RH, jer bi takva nadređenost značila gubitak suvereniteta Republike Hrvatske; a po Ustavu je suverenitet RH uvijek bio neotuđiv, nedjeljiv i neprenosiv od 1990. godine na dalje, pa je tako bilo i 1997. godine kada je (PRIVIDNO – protuustavno, dakle neovlašteno!) "sklopljen" i "ratificiran" međunarodni ugovor koji se zove Europska konvencija o ljudskim pravima, koja je navodno "stupila na snagu" u odnosu na Republiku Hrvatsku 5. studenoga 1997.! Pravnicima je jasno, da je taj međunarodni ugovor NEPOSTOJEĆI, jer nitko nije bio i ne može biti ovlašten sklopiti u ime RH takav ugovor, kojim bi RH izgubila svoj suverenitet (ili makar i najmanji djelić svog suvereniteta) prihvaćanjem obveze da će se držati Konvencije i izvršavati protuustavne presude tog inozemnog Europskog suda za ljudska prava! Mnogo smo već pisali o tome, da Ustav RH bolje štiti dom i vlasništvo nego Konvencija, ali ako treba, pisat ćemo ponovno.

[Europski bogataši žele da Konvencija bude iznad Ustava – t.j. da Hrvatska ne bude suverena – kako bi Hrvatski bogataši (a to odgovara i EU bogatašima) imali svoje ROBOVE, t.j. najmoprimce bez sigurnog doma, koji će na taj način biti prisiljeni raditi za bogataše i plaćati im veliku najamninu, a druge obitelji će biti prisiljene uzimati stambene kredite i postati „blokirane“. Prekupci stanova (tobožnji „vlasnici“), ministri i Ministarstvo (MGIPU), koji, jasno, ništa ne mogu učiniti bez privole ili zapovjedi Vlade, odnosno HDZ-a, SDP-a, HNS-a, i sličnih, pokazuju javno i neskriveno svoju želju i namjeru – t.j.: oteti imovinu od nas nositelja stanarskog prava – pod lažnom izlikom da tobože „moraju“ (a ne moraju i ne smiju!) pokoravati se Europskoj uniji i Europskom sudu za ljudska prava, i da tobože „moraju“ izvršiti famoznu presudu u slučaju „Statileo“ (i slično)!! A zašto to čine? Pa, nekome (a mi ne znamo kome) će možda pripasti dio tako „ušteđene“ (otete, protupravno prisvojene) naknade, koju država duguje PRAVIM izvornim vlasnicima stanova, a i svima onima koji još nemaju svoj dom u svom vlasništvu].

I sve drugo je također slabije od Ustava RH i zato NEVAŽNO... (itd., itd...).

Dakle, ODMAH SE MORA ISPRAVITI Zakon o najmu stanova, na taj način što će se poništiti njegova protuustavna (zla, zločinačka) odredba o "prestanku" stanarskog prava (koja sasvim nepravedno, nelogično i protupravno pogađa jedan dio stanara, a ne pogađa drugi dio stanara)... Jasno, izvornim vlasnicima država duguje naknadu za prava izgubljena u SFRJ.

 

___________________

* Ovdje je, samo radi primjera, adresa jednoga od mnogih medija u kojima se pisalo o gore navedenome: https://narod.hr/hrvatska/mijenja-kuscevicev-prijedlog-zakona-stromar-produzuje-vracanje-stanova-otetih-komunizmu-10-godina Narod.hr – 14. studenoga 2017. "Mijenja Kuščevićev prijedlog zakona: Štromar produžuje** vraćanje stanova otetih u komunizmu na 10 godina?" (....) "HNS-ov ministar piše novi zakon i prema njemu rok u kojem će se riješiti problem zaštićenih najmoprimaca produljuje se na deset godina." (Impressum – Izdavač: Udruga “U ime Obitelji", Zvonimirova 17, 10000 Zagreb – Urednica: Ivana Josipović; https://narod.hr/impressum).

--------------------------------

** Štromarovo "produženje roka" je sasvim nedovoljno, neadekvatno i smiješno (tragikomično). To je kao kad bi sud u Hrvatskoj osudio nekoga na smrt – što bi, jasno, bilo suprotno Ustavu, ali bilo bi SASVIM MOGUĆE to, da u Hrvatskoj bude protuustavno ozakonjena smrtna kazna, jer radi se upravo o tome da saborski zastupnici i hrvatski sudovi KRŠE Ustav, i izmišljaju protuustavne propise (zakone), i zatim se drže tih NIŽIH protuustavnih propisa(!) umjesto da se drže Ustava t.j. najvišeg propisa – i recimo da se ta dosuđena smrtna kazna treba izvršiti za dva tjedna, ali onda se nađe neka osoba poput ministra Štromara, koja će, vrlo "uviđavno", taj rok (za izvršenje te protuustavne kazne) produžiti od dva tjedna na – četiri tjedna!!!

Rok za prestanak nepravde (zločina, pljačke, otimačine...) istekao je još prije mnogo više od dvadeset godina, još kad su stanari dobili pravo otkupa društvenih stanova. Sada, iako s velikim zakašnjenjem, sve se mora ispraviti. Svaka teška sudska pogreška MORA se ispraviti, i NIKADA se ne smije prihvatiti [nasuprot onome što je pogrešno zamislio bivši (kažu: dobri ali nesposobni) Predsjednik Josipović, koji je rekao da bi ON DRUGAČIJE SUDIO, ali da su "sudovi presudili kako su presudili" (dakle: presudili su pogrešno!) i da se "taj realitet treba prihvatiti"!!! Kako može na taj način razmišljati jedan profesor pravnog fakulteta i predsjednik države?! ].

Političari, Predsjednica Republike, Premijer, i drugi, stalno i mnogo govore o mnogim stvarima (na pr. o gospodarstvu, demografiji...), koje NISU najvažnije ni najhitnije. NAJVEĆI PROBLEM nisu čak ni same pogreške Ustavnog suda (i drugih sudova), nego je glavni problem NEISPRAVLJANJE tih ogromnih pogrešaka (koje se bezuvjetno MORAJU ispraviti)! Dokle god sudovi krše NAJVIŠI propis t.j. Ustav, ne može se očekivati da će itko poštovati NIŽE propise (kao što je, na pr., Kazneni zakon – a to znači (između ostaloga) da će se nastaviti nekažnjeno ubijanje ljudi na pješačkim prijelazima, i sav ostali kriminal...).

Mi ne kažemo tko je kriv – iako mnogi imaju svoja slobodna i vrlo određena mišljenja o tome (t.j., zapravo, svi znaju sve – i ne zaboravljaju!). Nikoga poimenično ne smatramo krivim, jer, po Ustavu, "svatko je nedužan i nitko ga ne može smatrati krivim za kazneno djelo dok mu se pravomoćnom sudskom presudom ne utvrdi krivnja“; ALI IPAK, POČINITELJI TIH KAZNENIH DJELA SU SVAKOME DOBRO POZNATI (iako to NE ZNAČI da su krvi!), jer ta zlodjela se vrše javno. Dakle, DORH je DUŽAN istražiti i optužiti, sudovi moraju utvrditi krivce, a Sabor i/ili Ustavni sud moraju ispraviti loše zakone i učinjeno zlo.

Vršitelji protupravnih djela (na pr. MGIPU i drugi) stalno obmanjuju narod, prešućuju i ignoriraju bitne činjenice; na pr. govorili su da će vratiti ljudima ono "što je NJIHOVO" i pozivali su se na "nešto, što je rekao Ustavni sud", a stalno prešućuju da to NIJE "njihovo", jer (prema Ustavnom sudu) njihova izgubljena prava više NE POSTOJE, prešućuje se odluka Ustavnog suda iz 1999. godine, itd., itd. (Potrebno je samo dati NAKNADU bivšim i nominalnim vlasnicima – možda tržišnu naknadu, a možda i veću, ako je opravdano).

Zločin je započeo davno, nikada nije prestao, vršio se stalno kroz više od dvadeset godina, i JOŠ DANAS SE STALNO VRŠI; mi stalno trpimo, bez ikakve svoje krivnje, ogromno zlo, štetu, nepravdu i patnje!

Više...

Srbi dijele Hrvate

“Srbi dijele Hrvate na ‘ustaše’ i ‘srpske sluge’, a ja ne volim biti sluga!”

"Slažem se sa biskupom Košićem kad kaže da NDH nije bila fašistička država, o čemu su govorili i Stepinac i Tuđman", rekao je akademik
‘Za dom spremni’ su Hrvati uvijek koristili kada su bili izloženi velikosrpskoj agresiji i potpuno je jasno kome taj pozdrav smeta… ZDS je antifašistički pozdrav jer je korišten od 1932. godine, kao znak otpora fašističkoj Kraljevini Jugoslaviji – izjavio je akademik Pečarić i podržao govor biskupa Košića na promociji njegove nove knjige “Thompson – pjesmom za Hrvatsku”. Slažem se sa biskupom kad kaže da NDH nije bila fašistička država, o čemu su govorili i Stepinac i Tuđman i napao vodstvo IDS-a koje želi kriminalizirati pozdrav HOS-a te predlaže za njega zatvorsku kaznu od šest mjeseci do dvije godine…SAMO OLOŠ RADI PROTIV SVOJE DRŽAVE!

 
“Znate koja je razlika između četnika i jugoslavena?! Četnik je pošteni četnik, a jugoslaven je pokvareni četnik! Ovi ‘naši’ koji izdaju svoju državu i rade protiv svoga naroda – to je ološ! A Srbi koji su pravi četnici bore se za svoj narod; to je ogromna razlika!”

“UBIJALI BI NAS DA MOGU, PA NAPADAJU ZDS!”
Akademik Pečarić je oštro osudio IDS i njihove separatističke ideje te najnoviju inicijativu kojom traže kriminalizaciju pozdrava ‘ZDS’ i kažnjavanje sa 6 mjeseci do dvije godine zatvora.
“Oni se još uvijek bore za jugokomunističku paradigmu hrvatske povijesti. Čak mi ih je i žao! Za razliku od njihove rodbine, baba i očeva i svih koji su nas mogli ubijati, ovi nas jadnici ne mogu ubijati, pa se pokušavaju zadovoljiti tako što bi nas zatvarali zbog ZDS! Logično da ih smeta taj pozdrav kojeg su Hrvati uvijek koristili kada su bili izloženi velikosrpskoj agresiji.
Slažem se da je to ‘ustaški pozdrav’ –  od godine 1932. u fašističkoj prvoj Jugoslaviji ustaše su koristili taj pozdrav kao otpor toj fašističkoj vlasti i monarhističkoj velikosrpskoj diktaturi. To je u svom osnivanju bio antifašistički pozdrav! Ako se boriš protiv fašizma, onda si antifašist,“ kazao je Pečarić i dodao da ‘hrvatskim’ komunistima povijest počinje tek od Drugog svjetskog rata i napada Njemačke na SSSR, a da su do razlaza Staljina i Hitlera i oni bili saveznici nacista te nisu imali ništa protiv okupacije i podjele katoličke Poljske.
“Komunisti kažu da su se osvećivali zbog ustaških zločina, a što bi onda ustaše trebale reći za zločine nad Hrvatima prije toga – od Radića, prosinačkih žrtava do srpskih žandara koji su Hrvatima ubijali očeve i onda im naplaćivali metak,” uz dodatak da zbog svojih stavova ima problema u Akademiji, gdje ga zovu ‘crnom ovcom’ pa čak i u vlastitoj obitelji…
Nije poštedio niti predsjednika IDS-a: „Razumijem tog Miletića, njemu i sličnima teško je živjeti u državi koja se zove Hrvatska. Nezavisna i samostalna Hrvatska je negacija svega onoga za što su se borili i na što su se zakleli njihovi očevi, oficiri JNA! Njihovi stvarni ideolozi su Karl Marx i Friedrich Engels, a znamo što je za Hrvate rekao Marx – da su najgori narod na svijetu i to zato što je ban Jelačić spasio Austrougarsku (Austriju, JP) i ugušio revoluciju!“
O Borisu Miletiću, ali i njegovom ocu – oficiru neprijateljske JNA, u prilogu novinarke Mateje Jozeljić progovorio je i Davorin Karačić, odvjetnik koji se na sudu u Daruvaru izborio za oslobađajuću presudu, za HOS-ovca Damira Markuša i dokazao da nema ništa spornoga u pozdravu ‘Za dom spremni’…
“Sam nastup Borisa Miletića u političkom smislu slijedi njegove emotivne preferencije, a do sada je pokazao da mu je crvena zvijezda milija od hrvatskog grba, pa shodno tome – fašizaciju vidi tamo gdje je nema! Za njegovog oca govore da je bio aktivni oficir JNA, pa čak i u vrijeme vršenja agresije na RH! Ne znam je li to točno ili nije, jer ne poznajem ni jednog ni drugog, ali s obzirom da je bivši premijer Zoran Milanović majku Andreja Plenkovića nazvao ‘vojnom lekarkom’, baš bih volio vidjeti kojim bi izrazom nazvao oca Borisa Miletića,“ provokativan je bio odvjetnik Karačić.
Pečarić je u emisiji ustvrdio kako je u slobodnom, demokratskom svijetu, u matematičkoj, znanstvenoj i akademskoj zajednici potpuno normalno iskazivati stavove pa i one poput njegovih, kao i njegovati slobodu mišljenja, no u Hrvatskoj se u zadnje vrijeme događa nešto posve drukčije: “Pa nije normalno da nam naturaju jugokomunističku povjesnicu, isti oni koji danas napadaju ZDS za vrijeme Domovinskog rata podržavali su Srbe i opstanak Jugoslavije, govorili su da su svi Hrvati ‘ustaše’, a Hrvatska ‘Tuđmanova ustaška država’…“
Akademik Josip Pečarić, inače rodom iz Kotora, komentirao je i kamenovanje prostorija Hrvatske građanske inicijative u Tivtu, jedine hrvatske stranke u Crnoj Gori. Vijest je prešutjela velika većina medija ili su je popratili tek sa nekoliko sekundi, a voditelj Bujice komentirao je, uz osudu takvog čina, da su primjerice, kamenovane prostorije SNV-a ili SDSS-a negdje u Hrvatskoj – to bi bila udarna vijest svih hrvatskih, europskih i svjetskih medija, a napad bi završio u godišnjem izvješću State Departmenta…
“Ne iznenađuje me da toga još uvijek ima. Znamo dobro tko je to napravio i tko je iz većinski hrvatskog Tivta protjerao Hrvate. Na žalost, u Tivtu ima i Hrvata koji se više osjećaju jugoslavenima nego Hrvatima pa zato gubimo tu bitku.
I mene su napali kada sam jednom prigodom gostovao na tamošnjem radiju da sam ‘ustaša’ koji je pisao peticiju za uvođenje pozdrava ‘Za dom spremni’ kao službenog u Hrvatsku vojsku…”
Komentirao je i činjenicu da se kao pozitivan Titov potez često spominje pripojenje Istre matici Hrvatskoj, na što je Bujanec rekao da se ignorira presudna uloga Katoličke crkve i Bože Milanovića, a s druge se strane ne spominje prodaja Boke Kotorske koju je Crnogorcima prodao upravo Tito iz čega se vidi kakav je on ‘Hrvat’ zapravo bio.
“Za njih je poželjno da se bilo što odvaja od Hrvatske, da je sve manja, da je sve više jadnija i da je – nema! Pa vidite da se žele odcijepiti od Hrvatske po uzoru na Kataloniju! Tobože, iz ‘šale’ objavljuju istarske ‘putovnice’ na društvenim mrežama… Ako im je uzor ‘antifašizam’ i Tito, kako to da su onda za samostalnu, a ne hrvatsku Istru?! Tu je riječ i o planskom naseljavanju određenih skupina i naroda, što se događalo u Istri pa političke posljedice s kojima se sada susrećemo uopće ne čude…”
Bujanec je u emisiji otkrio iz dobro upućenih izvora, bliskih samom vrhu hrvatske politike da se pojedinci iz vodstva IDS-a vrlo često sastaju sa pripadnicima talijanske obavještajne službe AISE, slično kao što na području Vukovara djeluju agenti srbijanske BIA-e.
“Vjerujem u taj podatak. Postoje i srpske i talijanske pretenzije na Hrvatsku, Talijani bi uz Istru, htjeli cijelu Albaniju, a Srbi bi s njima htjeli imati granicu i u Rijeci,“

ONI KOJI NAPADAJU THOMPSONA ZRELI SU ZA VRAPČE!
U emisiji je puštena i snimka užičkog kola u centru Pule, iz kolovoza ove godine, istog grada gdje u Areni brane pjevati najpopularnijem hrvatskom glazbeniku Marku Perkoviću – Thompsonu.
“Na njega postoji strašan udar još od promjene vlasti 2000. godine. Pa je li normalno da Thompsona prozivaju najvećim zlom u Hrvatskoj zbog dvije ustaške kape u publici na koncertu na kojem je bilo 130.000 ljudi?! Netko tko bi u normalnoj zemlji pravio takav problem, bio bi poslan u Vrapče!“
Povodom Svih Svetih, Bujanec je bez komentara, pustio kadrove grobova sa zagrebačkog Mirogoja dr. Franje Tuđmana, Gojka Šuška i Zvonka Bušića – prepunih tisuća zapaljenih svijeća, dok je istovremeno objavio i kadrove pustog groba Josipa Broza Tita u ‘Kući cveća’ iz Beograda, na što je akademik Pečarić prokomentirao: “Tuđmanov grob trebao bi biti novi oltar domovine!”
Kritizirao je i medije koji, kako je rekao voditelj, čine sve kako bi destabilizirali i ispraznili Hrvatsku i opet je pretvorili u koloniju Beograda.
“Nazvao sam ih srpskim slugama. Poznato je da Srbi dijele Hrvate na ‘ustaše’ i ‘srpske sluge’, a ja ne volim biti sluga!”

“SLAŽEM SE S BISKUPOM KOŠIĆEM, NDH NIJE BILA FAŠISTIČKA!”
Osvrnuo se i na govor sisačkog biskupa Vlade Košića kojega je zbog govora na predstavljanju knjige o Thompsonu ‘Pjesmom za Hrvatsku’ napao Predrag Matić i nazvao ga ‘popom’, kao što su to činili komunisti i partizani.
“Fred Matić nikoga ne može uvrijediti, uvrijedio bi nas kada bi o nama govorio lijepo! Biskup može biti samo ponosan. Njegov govor o verbalnoj agresiji srpskih i domaćih političara te Srpske pravoslavne crkve treba pročitati i naučiti napamet svatko!
Osnova napada na biskupa je što je rekao da NDH nije bila fašistička država, što i nije. Tuđman je rekao da je u Hrvatskoj postojala fašistička stranka koja je imala tek 50-ak članova.

Drugo je što je NDH bila u sklopu onoga što su osvojili Italija i Njemačka, no ona nije bila fašistička nego su ustaše i tadašnja vlast u tadašnjim uvjetima pokušavali opstati na jedini mogući način. Tuđman je rekao da bi pristali i na Sovjetski savez da su nam ponudili samostalnu Hrvatsku. Pravi fašisti su komunisti koji su do ’41. bili uz Sovjetski savez i bili saveznici s nacističkom Njemačkom te dijelili katoličku Poljsku. Po toj definiciji, i oni su fašisti! Hudu jamu mogli su napraviti samo fašisti! Hrvatski branitelji pobijedili su velikosrpski fašizam i oni su jedini istinski branitelji antifašisti u današnjoj Europi,“ jasan je bio Pečarić.
Akademik Josip Pečarić je u Bujici na Z1 nastupio kao potpredsjednik Hrvatskog nacionalnog etičkog sudišta koje je osudilo Mesića i Josipovića za veleizdaju, a inače je matematički genij svjetskog glasa, publicist i autor više od 70 knjiga te 1.200 znanstvenih radova! Pečarić je bio mentor 40-orici doktora matematike, ima više od 200 znanstvenih suradnika diljem svijeta, o njemu su pisali vodeći svjetski matematički časopisi poput ‘Banach Journal of Mathematical Analysis’, a odnedavno je voditelj važnog istraživačkog projekta na moskovskom sveučilištu RUDN. U HAZU je primljen 2000. godine, a 2018. slavi 70. rođendan… U Bujici je progovorio o tome zašto naši akademici uglavnom šute i ne usude se zamjerati politici

Više...

BOSNA I HERCEGOVINA DRŽAVA HRVATA SRBA I BOŠNJAKA

Svaki Hrvati, ako je iti malo domoljub, mora osjećati nestabilnost u Bosni i Hercegovini. Evo, i Amerikanci vide da je u samoj državi teško naći jedno stanje, u kojem bi zavladao dugoročan mir. Mi Hrvati smo pozvani da na svekolike načine proživljavamo Bosnu i Hercegovinu.
Osnovno i jedino što moramo učiniti: različitim mehanizmima zaustaviti useljavanje domicilnog stanovništva na područja današnje Hrvatske. Ako se taj i takav exodus bude i dalje širio, sve političke djelatnosti padaju u vodu. Stanovništvo je temelj i Rasadnik očuvanja svega živog i neživog na određenom prostoru. Ratno stanje nam je bilo razumno za mogući pokušaj pomicanja pučanstva sa točke a do točke b, ali u mirnodopskom stanju to može biti pogubno. Kažu da bi za Bosnu i Hercegovinu bilo idealno humano preseljenje od točke a do točke b.
Kad se sve sabere i pogleda zemljopisna karta, onda bi to mogla biti jedna od odskočnih daski za mogući napredak u rješavanju te složene situacije. Humano preseljenje kad je u pitanju Hrvatska strana tendira u sebi i mogućnost povratka autohtonih Hrvata iz Bosne i Hercegovine u svoje zavičaje, iz sadašnje Hrvatske, u svoje doline, u svoje povijesne jedinice, u svoju zemlju u cjelini. Teritorij je vezana za živi stvor, tamo gdje obitava biljni i ljudski stvor i svaki drugi stvor, od Boga jednog i jedinstvenog. Možete donositi milijune Deklaracija, milijune preporuka, stotine stranačkih skupova, ali ako nemate žive stvorove, koji oplođuju taj i takav prostor, sve je prašina, sve je pustinja, sve je pješčani sat, ništa se neće pokrenuti s mjesta.
Svi znamo, ali to posebice znaju Hrvati iz Bosne i Hercegovine, da je nad njima Damaklov mač, da ga oni jedino mogu odbaciti, i to velikom i najvećom žrtvom, a to je povratak na svoja ognjišta.
Vrlo je milo i lijepo znati da u Tomislavgradu i dalje izlazi i vjerski list na tu temu, a zove se:

OGNJIŠTA.

Ognjište kao dio zemaljske kore, na kojem bivaju živi stvorovi, rade i mole se Bogu.
Ako ih dospije kakva ugroza, oni se dižu i podignu Ustanak.
Tako je dobar primjer iz tridesetih godina kad su hrabri Ličani podigli Velebitski ustanak.
Ne dao Bog da se u skoroj budućnosti bude morao dizati sličan ustanak u zaštitu hrvatskih prava, pa ako hoćemo biti demokrati i prava Srba i prava Bošnjaka u Bosni i Hercegovini.
Svaka nepravda donosi nesagledive posljedice jednima, drugima i trećima.
Koliko god izgledalo da ovakvi primjeri humane politike mogu biti idealizmi i nemoguća egzistencija, oni su u tolikoj mjeri vrijedni, jer mogu dovesti skupine u ravnopravan položaj i to u početnoj fazi djelovanja i opstojnosti.
Ovih nekoliko obzornih ideja, trebaju zamisliti svakog dobronamjernog Hrvata, a skupinama Hrvata iz Bosne i Hercegovine i velike glavobolje.
Bolest glave ne liječi se lijekovima, već promjenom stila života.
Promijene u Bosni i Hercegovini neće se riješiti lijekovima iz Hrvatske, bili oni lijekovi iz Plive ili Belupa, već konkretnim zemaljskim zaokretom.
Hrvati s obzirom da su prvi zagazili tlo Bosne i Hercegovine, imaju možda i najviše početno pravo.
To pravo treba osvijestiti u dušama i pomicati se korak po korak.
Ovdje svaka vojna ili druga operacija donosi goleme štete, svakom narodu u tim prostorima.
Kako je Bosna i Hercegovina prostor u kojem se moli Boga, na tri načina u istoj nadi, to može biti olakšavajući faktor stabilnosti.
Onaj tko moli Boga i na ovaj i na onaj način, je jednako vrijedan u Vječnom eshatonu.
Svi smo pozvani dati svoj prilog, netko manje a netko više.
Možemo slobodno parafrazirati, pokojnog splitskog nadbiskupa doktora, Franu Franića:

ALI DRUGOG PUTA NEMA.

Ta njegova znamenita teza, koju je on plasirao i na Drugi Vatikanski Sabor, uvijek dobro dođe.
Ona je egzistencijalna i za pojedince, obitelji, krajeve, kao i za pojedine narode.
Nada dolazi iz ljubavi, a ljubav čine konkretna djela
Zato smo pozvani svi radi stabilnosti Bosne i Hercegovine, uzet k srcu staru latinsku:

ACTA NON VERBA.
(Djela a ne riječi).

Tako neka bude!

Ivica Jurjević

Više...

VLAST KOJA PREŠUĆUJE ZLOČIN I SAMA JE ZLOČINAČKA

Boljševizam (ruski: stajalište većine) Lenjinovo je učenje utemeljeno na interpretacijama marksizma koje se zalažu za stvaranje jedinstvene i disciplinirane stranke profesionalnih revolucionara, avangarde radničke klase, spremnih da se koriste sredstima diktature radi rušenja kapitalizma i organiziranja komunističkog društva. (Wkp).
Lenjinovim učenjem i sredstvima neograničene diktature proletarijata u SSSR-u je prije 100 godina uspostavljena prva zemlja boljševičkog komunizma, a sve države kasnijeg komunističkog bloka osnovane su i ustrojene na približno istim načelima pa jedanas Lenjinov boljševički komunizam sažet u općem pojmu komunizam.

 

1. Lenjinov nauk: osvajanje apsolutne vlasti diktaturom

Temeljni je cilj lenjinističkog boljševizma stjecanje apsolutne vlasti nadljudima i sredstvima za proizvodnju u cilju uspostave komunističkog društva. Osvajanje vlasti zacrtano je i provođeno putem diktature proletarijata što je uključivalo sva sredstva prinude i nasilja uključivo masovna ubojstva, istrjebljenje stanovništva cijelih oblasti ipreoblikovanje svijesti naroda u pokornost i totalno poslušništvo.Boljševički komunizam,lenjinistički i staljinistički,uz mnoge podvarijante, postao je u praksi najpotpuniji oblik komunističkog masovnog terora koji je zavladao dijelom svijeta i za sobom ostavio 100 milijuna žrtava. Je li i koliko hrvatska vlast još danas zaražena boljševičkim načelima?

2. Čeka – udarna pesnica

Čeka ("Črezvičajnaja komisija"-izvanredno povjerenstvo) naziv je za tajnu policiju u vrijeme Oktobarske revolucije Rusiji. Čeku je osnovao Vladimir I. Lenjin dekretom iz prosinca 1917. Za prvog je ravnatelja postavljen Feliks Djeržinski. Čeka je bila glavno oružje u borbi protiv stvarnih, izmišljenih i potencijalnih budućihpolitičkih protivnika Lenjinove politike ustroja komunističkog društva. Čeka je pogubila između 100 i 250 tisuća ljudi iz svih slojeva ruskog društva aristokrata, radnika, seljaka, intelektualaca, umjetnika itd. Čeka se transformirala 1922.u novu tajnu službu GPU.Jedan je od zadataka Čeke bio da u svakom mjestu u koje uđe likvidira određeni broj ljudi, leševe javno izloži i svakome objesi papir na kome stoji spisak njegovih grijeha. Sjedište je Čeke bilo u moskovskojLubjanki.

3. Genocidan boljševički komunizam u Hrvatskoj

Nastupom partizanske vlasti tijekom 1945. i u Jugoslaviji je zavladao boljševički komunizam na istim zasadama kao u SSSR-u, ali ovdje u krajnje genocidnom obliku, posebno za Hrvate, kada jeu dva proljetna mjeseca 1945. samo u Sloveniji pobijeno, poklano i bačeno u jame od strane partizana dvjesto tisuća zarobljenika, ogromnom većinom Hrvata. Kakova je samo logistika bila za to potrebna, pita se dr. Jože Dežman, predsjednik komisije za žrtve SR Slovenije.Tu je logistiku, uključivo onu masovnih ubijanja i bacanja u jame, naredio je i sproveo politički i vojni vrh tzv. NOB na čelu s JB Titom putem JA i KNOJ-a.Dakle pokolje su vršile redovite vojne snage, što daje posebno sramotan zločinački pečat boljševičko-komunističkoj vlasti ratne i poratne Jugoslavije. Čak je i Staljin izbjegavao provođenje masovnog ubijanja putem regularnih vojnih jedinica dajući prednost masovnom izgladnjivanju, smrzavanju, logorima i dr. (gladomor u Ukrajini).

4. Staljinova čestitka Titu

Staljin je čestitao Titu na jugo-genocidu riječima „Tito maladjoc, on sve riješava jednim udarcem.“ Staljin se varao, Titovi udarci Hrvatima trajali su tijekom cijela njegova života, a traju i danas putem „dece komunizma“ (M. Marić, Beograd, 2014.) i sljedbenika titoističkog boljševizma, uredno razmještenih u svim strankama RH i na svim važnijim položajima u Hrvatskoj, bez obzira koja je stranka na vlasti.

5. Ispiranje mozga, prekrajanje svijesti, zombiranje čovjeka

Usporedo s fizičkim nasiljem boljševički je komunizam putem agresivne režimske propagande uveo preoblikovanje ljudskog umaucijepljujući mu dogme i pravilaponašanja obavezna za svakoga koji ne želi biti proglašen narodnim neprijateljem, što je tada značilo smrtnu presudu. Ta pravila i dogme, najvećim dijelom neistine izvan bilo kojih znanstvenih i činjeničnih uporišta, sadržavali su uglavnom hvalospjeve boljševičko-komunističkom vodstvu, adefamaciju,pogrde i kazne onima koji to nisu pokorno prihvaćali.Pranje mozga od bilo kakvih osobnih ideja ili razmišljanja(Orwelova 1984.),a sve pod prijetnjom najtežih sankcija,ucijepljivaloje osjećaj strahadesecima naraštaja u komunističkom bloku i držalo narod u punoj pokornosti, stvarajući od njih/nas ustrašene zombije. Od svih zemalja komunističkog lagera taj je teror bio posebno bezobziran nad proganjanim hrvatskim narodom i uspio je nanijeti pogubne posljedice hrvatskom nacionalnom biću. Komunističkom je režimu uspjelo nasiljem, promičbom i ciljano izazvanom općom bijedomokrenuti mnoge valjane hrvatske sinove u otpadnike, čak izdajice svog naroda i staviti ih u službu jugoslavenskih komunističkih vlasti, počinitelja genocida nad vlastitim narodom. Nekisu čak postali okrutni udbaški progonitelji i ubojice, što smo dijelom mogli pratiti i na suđenju u Muenchenu. Za vjerovati je da su neki od njih i danas uredno kamufliranii raspoređeni među nama na raznoraznim zadacima.

6. Plašljivahrvatska šutnja

Jedna je od posljedicazastrašivanja ineslavna„hrvatska šutnja“ kao i prisilnoidoliziranje mudrog rukovodstva, ma tko bio na vlasti, a to su u ovih 70-tak godina bili gotovo isključivopotomci, sljedbenici ili štićenici komunista. Boljševički teror i prisilno oblikovanje ljudske svijestiobilježava u Rusiji svoju stotu (1917. – 2017.), a u Hrvatskoj 72-obljetnicu, s iznimkom naših još nedovoljno rasvjetljenih prvih godina u devedesetima kad smo povjerovali da je komunizmu došao kraj. No naprotiv, boljševički titoizam,u sprezi s velikosrpstvom, petom kolonom,udbaškim potomstvomi drugim neprijateljima samostalne Hrvatske, ponovno je u ofanzivi nastojeći očuvatisvojuapsolutnu vlast i nametanje pokornosti hrvatskom narodu.
Dr. Zlatan Hasanbegović objasnio je u emisji TV Z1 kakav je njegov odnos prema partizanskom pokretu. “Drugi svjetski rat počeo je 1939. godine. Komunistička partija Jugoslavije, kao sekcija Kominterne, bila je sve do njemačkog napada na SSSR 22. lipnja 1941.izvan toga jer je bila saveznik Hitlera.Činjenica je sljedeća, partizanski pokret, osim te dimenzije, od samog je početka imao jasan politički cilj, a to je nasilno preuzimanje vlasti i uspostavu komunističkog režima”, rekao je Hasanbegović.

7. „Pokolje kakvi su počinjeni nad Hrvatima europska civilizacija dotad nije poznavala“ (M. Đilas, Wartime, London,1977.)

Već površan pregled pokazuje da najmoćniji dio danas vladajućih struktura dolazi iz boljševičko – Kominternine škole diktature proletarijata u kojoj se obrazovao i JB Tito kada je u Moskvi denuncirao svoje partijske drugove koji su zatim gotovo svi likvidirani. Po osvajanju vlasti u Hrvatskoj 1945. staljinističko/titoistička KPJ dokazala se na najkrvaviji način o čemu piše M. Đilas: „Pokolje kakovi su počinjeni nad Hrvatima europska civilizacija dotad nije poznavala“. Akademik s ljevice Ivan Supek procjenjuje broj Titovih žrtava na oko 300.000 što je od mnogih ocijenjeno kao nerealno malen broj u odnosu na Rankovićevih 586.000 ukupno likvidiranih ili na gubitak hrvatskog najsnažnijeg stanovništva od skoro 10% po popisu iz 1948. (A. Beljo, Yu genocid). Tako je započeo teror boljševičkog jednoumlja koji je zatim Hrvatskom vladao totalitarno do 1990., a dobrim dijelom i kasnije. Titova ubilačka ekipa ne samo da nije javno osudila i procesuirala masovne zločine, nego je od najtežih počinitelja genocida učinila tzv. narodne heroje koji su stvorili nasljedne dinastije potomaka i ideoloških sljedbenika koji i danas vladaju Hrvatskom. U isto vrijeme žrtve su prešućivane ili su čak postale predmetom ironiziranja i nekih čudovišnih pokušaja opravdavanja genocida (V. Pusić, Stj. Mesić...)

8. Hrvati u“raljama djece komunizma“ (T. Dujmović, Zagreb, 2015.)

Strukture bivše države,čvrsto umrežene starim vezama, spremno su dočekale rušenje komunizma pa su takoi u novoj državi zaposjele većinu najvažnijih političkih i gospodarskih pozicija gdje su odmah nastavile popunjavati svoje redovebivšim suradnicima, pretežito istaknutim partijskimkadrovima i funkcionarima, uključivo preko 700 aktivista UDBEkoji su izjavili lojalnost novoj vlasti. Štoviše, presvučeni komunisti stekli su još veću vlastnego ranije, jer su uz političku vlastputem kriminalne gospodarskepretvorbe, koja je najvećim dijelom njihov projekt, preko noći postali tajkuni, što im je dalo ogromnu moć.U međuvremenu su djeca i sljedbenici komunizma svjetonazorski osposobljeni za preuzimanje vlasti i evo, postadoše premijeri, ministri, državni odvjetnici, bankari i gospodari svega što vrijedi pa i sudbine nas i naše djece. Tako je vlast ponovno u rukamasljedbenika počinitelja Bleiburga i „narodnih heroja“ iz 1945., dok se istinske heroje obrambenog domovinskog rata i dalje hapsi i „isleđuje“, a kaznu će Marku Perkoviću Thompsonu za pjesmu „Čavoglave“ i riječi „Za dom“, po najavi premijera, odrediti „pravosudni organi“! A što li rade ti vrli organi sa zločinima genocida iz 1945. i 1991. kao i sa zločinima počinjenim nad hrvatskom djecom, ženama, zarobljenicima, na pr. onima iz Stajićeva?

9. Od 1945. Hrvatskom vladaju protuhrvatski režimi

Kočevski Rog, Tezno, Huda jama, Macelj, Zagreb, Bjelovar, Gračani, Jazovka, Daksa... što je to?
Ključno je mjerilo demokratizacije svake zemlje, posebno onih koje su upravo izašle iz komunizma, stupanj odbacivanja nasljeđa totalitarizma.Pitamo, je su li se hrvatske vlasti tijekom punih 70 godina suočile s činjenicom masovnih zločina počinjenih nad Hrvatima od partizansko – jugokomunističkih snaga? Je su li hrvatskim vlastima, sadašnjoj i bivšima, poznata1500 skupna grobišta napunjena žrtvama partizanskog ludila? U brojkama to je ludilo prouzročilo 88% svih žrtava bačenih u skupne jameu II. svj. ratu (dr. J. Jurčević, Prikrivena stratišta..., Zagreb, 2012.) Je su litoj nazovi-hrvatskoj vlasti poznata imena kao Kočevski Rog, Tezno, Huda jama, Macelj, Zagreb, Gračani, Jazovka, Bjelovar, Daksa... Svakako jesu, jer su u tim pokoljima glavne uloge igrali upravo najteži ratni zločinci iz 1945. kasniji „narodni heroji“.

10.Vlast koja prešućuje iliveliča zločince i sama je zločinačka.

Uzalud nalazi stotina stratišta napunjenih žrtvama partizanskog ludila, uzalud znanstveni nalazi niza stručnjaka, uzalud nepobitni dokazi „Društva za istraživanje Jasenovca“ i drugih istraživača, sve to za aktualnu vlast kao da ne postoji. Od 1945.za hrvatsku vlast postoje samo dvije glavne političke konstante od kojih je prva borba protiv samostalne hrvatske države i druga, u suradnji sa srpstvom iskamčiti za sebe što više vlasti. Tako i sadašnja vlast podržava svaku i neargumentiranu demonizaciju NDH, a s oduševljenjem financira i slavi pokolje i etničko čišćenje hrvatskog življa tijekom rata i poraća (Srb i dr.). Koja država na svijetu sustavno blati i demonizira na najgori način svoj vlastiti narod punih sedam desetljeća? I to nakon što su izravni i ideološki predhodnici te današnje vlasti pobacali velik dio tog anatemiziranog naroda u jame, bez pomena i spomena! Je li to znači da su temeljne zasade boljševizma, osvajanje i zadržavanje vlasti pod svaku cijenu i danas ideja vodilja hrvatske politike? Koliko je onda Lijepa našauistinu demokratska, država prava i pravde?Usput, najhitnije je potrebno Hrvatima u iseljeništvu omogućiti pristup na glasačka mjesta kako bi mogli ispuniti svoju dužnost i iskoristiti pravo da kao punopravni državljani RH ravnopravno sudjeluju u izborima za organe vlasti u Hrvatskoj.

11.Hrvatski su branitelji demonizirani po istom kalupu kao i ustaše, samo malo prikrivenije

Teško je shvatljiva činjenica da nijedna vlast nakon 1945. nije na mjerodavan način, nedvosmisleno i tvorno, pravosudno, etički i moralno osudila i kaznila vinovnike genocidnih ratnih i poratnihpartizanskih zločina,to nije učinila ni vlast demokratske RH, a to ne radi ni ova današnja. Za taj pakao nitko nije osuđen, osramoćen i javno izložen na stup srama, nije etiketiran i demoniziran dan za danom, godinu za godinom. Tako se na sve načine proganjaju borci za hrvatsku državu – NDH, borci za hrvatsku kulturu i hrvatski opstanak, a protiv jugomonarhističkog fašizma i boljševičkog komunizma.Vrlo su slično i danas demonizirani, samo malo prikrivenije, hrvatski branitelji i bojovnici protiv velikosrpske agresije (najnovije hapšenje hosovaca u Kninu i progon Thompsona)?!
Jedino je Hrvatsko nacionalno etičko sudište na čelu s prof. emer. Zvonimirom Šeparovićem jasno i otvoreno ukazalo na zločinački karakter komunističkog režima u Hrvatskoj pri čemu se ističe veličanstvena otvorena Radna sjednica HNES u prepunoj Velikoj dvorani KD Lisinski 31. listopada 2015. kojom prigodom je i promovirana knjiga grupe autora pod naslovom Etička osuda JB Tita i njegovih sljedbenika. Koliko je poznato, to je najizravnija javno izrečena osuda genocidnih zločina počinjenih od partizansko-komunističke vlasti koja je u potpunosti slijedila Lenjinova načela o ničim ograničenoj diktaturi proletarijata i tako počinile najmonstruoznije zločine kakve europska civilizacija dotad nije poznavala. Hrvatska politička vlast nije se izjasnila o komunističkim megazločinima što je što je bila dužna i čime je počinila kazneno djelo.

12. Zašto vlast dozvoljava demonizaciju Hrvata u inozemnim pseudoznanstvenim radovima ili javnim dokumentima?

U knjizi „Anatomija fašizma“ (....., Zagreb, 2014.) autor Robert Paxton s Columbia Univ. u New Yorku iznio je najteže i jednako toliko ničim utemeljene optužbe protiv Hrvata u II. svjetskom ratu navodeći enormne brojke o navodnim hrvatskim zločinima nad Srbima, Hrvatima, Ciganima, Židovima, muslimanima čak i Crnogorcima! Nije nam poznata bilo kakva reakcija, demanti ili tužba od strane hrvatskih vlasti, raznih instituta, udruga itd. paonda Paxtonova laž postaje istina u skladu s izrekom tko šuti taj se slaže.Sličan je slučaj s lažnim optužbama u obrazloženju presude FIFE. Hrvatski reprezentativac Joe Šimunić osuđen je za poklič „Za dom!“ temeljem do apsurda lažne FIFA-ine presude, odnosno teksta obrazloženja,na što je s hrvatske strane uslijedila sramotna šutnja. Sve te kao i druge optužbe odnosile su se na ratne godine 41. – 45. i na vrijeme NDH za koju se hrvatski narod plebiscitalno izjasnio (bl. A. Stepinac), pa je navedenim insinuacijama okaljan izravno hrvatski narod. Posebno je sramotno da je denuncijacija Joe Šimunića došla od strane hrvatskih vlasti i to navodno od ministra Ž. Jovanovića.

PREŠUĆIVANJE PARTIZANSKOG GENOCIDA, HRVATSKOG HOLOCAUSTA (I.J.Prcela), NIJE SAMO SAMOUBOJSTVEN NEGO I VELEIZDAJNIČKI ČIN

Zaključak
Zašto je došlo do upornog 72-godišnjeg prešućivanja boljševičko - partizanskog pokolja nad civilima „kakvog europska civilizacija nije upoznala“?

1. Suprotno taktici prešućivanja, druge zemlje svijeta sahranjuju i štuju svoje mrtve, neke do razine kulta. Zaborav, prešućivanje ili nijekanje svojih pokojnika ravno je ukinuću Nacije.
Prešućivanje i nijekanje komunističkog genocida sramotan je, kukavički i nedostojan čin hrvatskih vlasti, znanstvenih, kulturnih i drugih ustanova te svakog građanina koji smatra da pripada dijelu svijeta ljudskih i humanističkih vrjednota.
(Post)komunističkavlast svjesna je besprimjernih zločina koje je počinila nad Hrvatima i svoje krivnje za kojune može biti opravdanja. Tako je primijenjena boljševička taktika lažnog optuživanja i sotonizacije žrtve, a naročito hrvatske države NDH i njene vlasti, sve do izjednačavanja spojmom krajnjeg zla. Žrtvekomunističkih zločina potpuno suobespravljene, bez prava na ime, najelementarniju evidenciju, suđenje, obranu,grob i na spomen. Žrtve su nestale iz dokumenata i javnosti, a iz svijesti i sjećanja ljudi izbačene sumetodama krajnjeg nasilja, utjerivanjem straha i pranjem mozga, što je praksa i danas, samo ponešto drugačijim sredstvima.Tako je došlo do općeg prešućivanja zločina, to se nije ni dogodilo, to je bilo davno, gledajmo u budućnost...itd.

2. Sintagma zaboravimo prošlost i gledajmo u budućnost providna je prijevara i razumljiva želja sviju zločinaca da se zaborave njihovi grijesi. U ranijim vlastima kao i u ovoj sadašnjoj, vjerojatno sudjeluju i počinitelji i potomci i svjetonazorski sljedbenici krivaca za Hude Jame, od kojih valjda mnogi snažno priželjkuju zaboravimo prošlost, za što se žestoko zalagao i dr. Ivo Josipović i mnogi drugi iste vrste.

3. Vlast nas pokušava uvjeriti u hrvatske diplomatske i gospodarske uspjehe i porast nacionalnog dohotka što, međutim, ni građani niopći pokazatelji ne potvrđuju, a u međuvremenu sve nas je manje. Vlast ne želi kazati gdje je i kada znanstveno, multidisciplinarno i vjerodostojno, ako igdje, istražen fenomen genocidanad nevelikim europskim narodom koji je samo želio živjeti u vlastitoj državi. Za taj se cilj borio u bezbrojnim ratovima pa i 1941. i 1990., kao i sada protiv pete kolone koja očigledno djeluje i unutar organa vlasti. Rezultati istraživanja ukazali bi i na utjecaj genocida i kasnijeg terora na očigledno nestajanje tog starog naroda u srcu Europe.

4. Zaborav hrvatske javnosti, vlasti, medija, znanosti, intelektualaca (čast iznimkama), na najveći europski pokolj osim što je suprotan pravu i pravdi, veleizdajnički je i samoubojstven, jer svojim nečinjenjem potvrđuje krivotvorenu sliku Hrvatske i Hrvata proširenu svijetom odstrane velikosrba,ubojica s Križnih putova, Golih otoka i udbaškog podzemlja.

5. Neophodno je da državna tijela temeljem vjerodostojnih izvora jasno i javno osude partizanske zločine počinjene nad Hrvatima i drugim osobama tijekom rata i poraća 1941. – 1945. kao i kasnije tijekom svoje vladavine. Dosadašnji nalazi jasno označuju i kvalificiraju nedjela kao i počinitelje, ali mnogi vrijedni podatci, posebno od strane često diskriminiranog i klevetanog iseljeništva još čekaju na pravo javnostiSve to omogućit će puniji uvid u zbivanja u Hrvatskoj 20. stoljeća. Dužnost je sviju nas podići glas u obranu temeljnih ljudskih i civilizacijskih zasada, teško povrijeđenih u nezapamćenom smišljenom, organiziranom i vojnom silom počinjenom pokolju u Europi.

Prof. Nikola H. Debelić, dr.dr.h.c.

Više...

Govor sisačkog biskupa Mons. Vlado Košića

Volio bih kad bi bilo više takvih hrabrih ljudi kao što su proslavljeni pjevač Marko Perković Thompson i akademik Josip Pečarić.
Oni koji nemaju argumente željeli bi ih silom ušutkati: tako zabranjuju koncerte proslavljenom pjevaču Marku, uručuju mu kaznene prijave zbog remećenja javnog reda i mira, difamiraju njegov ugled i proglašavaju njegov rad – ni manje ni više nego fašističkim; također protiv akademika Pečarića takvi rade svim sredstvima samo da ga ušutkaju, progone mu obitelj i – najčešće ga ignoriraju. Međutim oba ova velika čovjeka, Hrvata i domoljuba, ljudi su s kojima se naša Domovina treba ponositi. Možda će tek u budućem vremenu, kad se oslobodimo – kako pjeva biskup Ante Ivas – svih tih izdajica, krivokletnika, varalica, također i – kako pjesnički kaže Anto Kovačević – svih drpislava, tek će u budućoj, mirnijoj povijesti Hrvatske ovi naši velikani Marko i Josip dobiti svoje pravo mjesto, mjesto najvećeg poštovanja.
Jedno je sigurno: njih obojicu rese hrabrost u zastupanju istine i ljubav prema domovini koja nije fraza ni interes. Također, rekao bih, resi ih i spremnost na podnošenje trpljenja, osporavanja, podmetanja za istinu i pravednost. Dok se Josip uglavnom s tim prijetnjama bori humorom i ironijom, Marko odgovara svojim osporavateljima - pjesmom.
Ova knjiga svjedok je veličine upravo ove dvojice hrvatskih ljudi, svjedok o poštenim ljudima u nepošteno vrijeme, o velikim ljudima u vremenu malih duša, o drskosti nekolicine koji se usudiše biti hrabri u vremenu izdaje. Zato će njihov trag biti nadahnuće budućim naraštajima i za dvadeset i trideset godina o njima će se pisati knjige, snimati filmovi i oni će biti primjer srčanosti u borbi sa zlom koje uništava istinu i našu domovinu.
Da je Marko heroj, prepoznali su i branitelji, među koje se i on ubraja jer je bio dragovoljac u Domovinskom ratu i prva sad već legendarna pjesma Bojna Čavoglave nastala je u tom vremenu. Branitelji su mu naime nedavno darovali Veliku zlatnu plaketu za hrabrost, na čemu mu i ja ovdje javno čestitam!
ZDS
Uz pjevača Marka i akademika Josipa povezuje se pozdrav „Za dom spremni!“. Zanimljivo je zašto i tko osporava taj domoljubni pozdrav i kako postupa država. Najprije valja reći da je spontano taj pozdrav upotrebljavan u Domovinskom ratu, i to ne samo od pripadnika HOS-a koji su ga uzeli i u svoj grb, nego i od Tigrova i Gromova. Postoje snimke na Youbutu o tome. Tada, interesantno, to nikome nije smetalo. Ni to što je Marko u svojoj prvoj domoljubnoj pjesmi Bojna Čavoglave upotrijebio taj poklič. Tek odprije dvije-tri godine započela je hajka i na Marka i na taj pozdrav, optužujući sve koji ga upotrijebe za ustaštvo i fašizam. Najprije, treba reći da ustaštvo nije bio fašizam nego organizirano vojno djelovanje u obrani Hrvatske kao države, o čijoj su se naravi kao državi pozitivno izrazili i bl. Alojzije Stepinac i dr. Franjo Tuđman, ali te su postrojbe to činile svim „dopuštenim i nedopuštenim sredstvima“, što je bio dio njihove zakletve. Ta ilegalnost odnosno nedopuštena sredstva svakako nisu za nas kršćane prihvatljiva, kao ni zločini koje su počinili, a koje Crkva osuđuje, premda treba reći da je to bio odgovor na brojne četničke i partizanske zločine. Zašto je međutim došlo posljednjih godina do javnog političkog i policijskog progona pozdrava ZDS i onih koji ga upotrijebe – a u Domovinskom ratu i kroz 25 godina poslije rata se to nije događalo? Sjetimo se tužbi koje je protiv Joa Šimunića podigla udruga ‘Korak ispred’ iz Rijeke, na čijem je čelu Srbin Zoran Stevanović. Nadalje, sjetimo se kako je srpski političar Vulin u više navrata prozivao aktualnu Hrvatsku zbog „ustašizacije i fašizacije“. To su činili i drugi srpski, pročetnički političari. No, povod su im dali zapravo hrvatski političari koji su, na čelu s bivšim predsjednikom države pa onda i predsjednikom Vlade – najprije u židovskom Knesetu, pa potom pri formiranju nove Vlade s Karamarkom na čelu – optuživali Hrvate zbog „ustaške guje“ i „skretanja u ustaštvo“. Za sve to nije bilo dokaza, ali je s druge strane bilo sve više dokaza da je u strukturama vlasti u RH još mnogo udbaša i zločinaca koji su likvidirali mnoge Hrvate kako u inozemstvu tako i u Hrvatskoj i BIH ili su njihovi sinovi. I meni se čini da su svu tu bučnu hajku na nepostojeće ustaše pokrenuli upravo oni koji su se bojali da ne bi bili podvrgnuti lustraciji koja se sve više najavljuje kao realna i nužna opcija za zakonodavstvo RH. Sjetimo se samo tzv. Lex Perković što je najbolji dokaz kako je udbaško-komunistička guja zapravo još uvijek jaka u Hrvatskoj. U taj kontekst stavljam i progon domoljuba, ne samo gosp. akademika Pečarića i našeg najdomoljubnijeg pjevača Marka Thompsona, nego i mnogih drugih koje se ne prestaje napadati i sotonizirati u javnom hrvatskom prostoru. Mogli bismo nabrajati mnoge …
Mogu reći kako sam i ja jedan od tih, ili se me barem tako percipira. Kad sam recimo na svom fb profilu zatražio ostavku ministra unutarnjih poslova jer je prvi puta na Dan domovinske zahvalnosti, što je ujedno i Dan hrvatskih branitelja, dao privesti od policije hrvatske branitelje koji su mirno uzvikivali ZDS u Kninu, meni su – navodno – jer to nisam nikada primio nego sam samo to pročitao u medijima, odgovorili iz MUP-a da su oni samo postupali po zakonu o remećenju javnog reda i mira, i to u skladu sa sudskom praksom. To je međutim neistina jer postojale su mnoge prakse prije ovog slučaja od 5. kolovoza 2017. kada su sudovi drukčije presudili za taj pozdrav. Smatram da je to čista politička interpretacija jednog zakona koji se ne bi smio politički tumačiti. Naime, zakoni moraju biti jednaki za sve i primjenjivi u smislu, a ne da ih jedna stranka politički tumači ovako, a druga onako.
Dakako, to je odraz i posljedica političke atmosfere u koju nas je dovela nova vladajuća koalicija na koju sam također upozorio svojim krikom u otvorenom pismu Predsjedniku Vlade. Naime, novi koalicijski partner je ultimativno zatražio – i dobio – da se spomen-ploča poginuloj 11-orici branitelja koji su bili i pripadnici HOS-a ukloni iz Jasenovca. Jasenovac je opet druga priča, ali na žalost jer je bio ucijenjen premijer je popustio zahtjevu svojih koalicijskih partnera. A ti mladići koji su izginuli u Jasenovcu nisu se borili za Hrvatsku 1941., nego 1991. Dakle, opet popuštanje jednoj laži.
Inače treba otvoreno reći da su politički zahtjevi predstavnika poražene srpske manjine u RH, a koja je zajedno sa Srbijom i JNA 1991. digla pobunu protiv Hrvatske, a podupire ih i sada srpska službena politika, jer tamo vladaju opet četnici, ali na žalost ih podupire i SPC – utemeljeni na mitovima i lažima. To su ne samo interpretacija Jasenovca, nego i uloga bl. Alojzija Stepinca, ustanka u Srbu a što je proslava pokolja Hrvata a ne antifašistička revolucija, zatim spomenik u Banskom Grabovcu, kao i izmišljanje nepostojećeg logora za ubijanje srpske djece u Sisku. Pitamo se, zašto naša država već jednom ne naloži istragu – ali ne političku nego znanstvenu, pa ako je potrebno i međunarodnu – da znamo što se to stvarno dogodilo npr. u Jasenovcu. Kako je moguće da su „istine“ toliko različite? I zašto se Jasenovac prepušta Srbima da oni govore što je tamo bilo? Naime, i uklanjanje ploče poginulim braniteljima HOS-a takvo je priznanje da je to mjesto na kojem su stradali srpski zarobljenici i što je trajni razlog nametanja krivnje Hrvatima – dok se čini da je istina sasvim suprotna i da bi ju već jednom trebalo iznijeti na vidjelo!
Na žalost naša hrvatska politika ili nema snage ili ne zna odgovoriti svim tim lažima. Trebalo bi donijeti zakon da svi koji su dizali pobunu protiv RH ne mogu sudjelovati ni u kojem obliku u vlasti; zatim bi bilo po meni nužno i da se zatraži isplata ratne štete koju je Republika Srbija nanijela RH u svojoj agresiji, i to kao uvjet bilo kakvoj potpori za ulazak iste u EU; bilo bi nadalje nužno ukinuti povlasticu da srpska djeca u Hrvatskoj uče neku drugu povijest Domovinskog rata negoli što je to povijesna istina; bilo bi potrebno također zabraniti ulazak huškačima i širiteljima laži u RH, ne samo srpskim ministrima i političarima, nego i predstavnicima SPC. Samo bi tako postupala ponosna pobjednica Hrvatska i samo bi tako bilo moguće sačuvati ono što je obranjeno u Domovinskom ratu koji mora ostati jedini temelj moderne Hrvatske, a što imamo u velikoj mjeri zahvaliti hrvatskim braniteljima, među koje svakako ubrajamo i Marka P.Thomspona i akademika J. Pečarića.
I da ponovim rečenicu sa samog početka: O kad bi bilo više takvih ljudi poput Marka i Josipa u Hrvatskoj!
Hvala na pozornosti!
U Zagrebu, 25. listopada 2017.

Više...

Poruka pape Franje Urbi et Orbi

Nemoj nikada misliti da je borba koju ovdje dolje vodiš beskorisna

Vatikan srijeda, 20. rujna 2017. g. Papa se obratio vjernicima sa ti da im dade ohrabrenje:
Draga braćo i sestre, dobar dan!
Današnja kateheza ima temu “odgajanje u nadi”. Stoga ću se izravno obraćati s “ti”, zamišljajući razgovor odgojitelja i oca s mladićem ili bilo kojom osobom otvorenom za učenje.
Promisli, tamo gdje te je Bog zasijao, nadaj se! Uvijek se nadaj. Nemoj se predavati noći: sjeti se da prvi neprijatelj kojega nam je svladati, nije izvan tebe, nego unutar. Zato ne daj prostora gorkim, mračnim mislima. Ovaj svijet je prvo čudo koje je Bog učinio i da je Bog stavio u naše ruke milost novih čudesa. Vjera i nada idu zajedno.
Vjeruj u postojanje najviših i najljepših istina. Pouzdaj se u Boga Stvoritelja, u Duhu Svetom koji sve pokreće prema dobru, u zagrljaju Krista koji čeka svakoga čovjeka na kraju njegova života; vjeruj On te čeka. Svijet napreduje zahvaljujući mnogim ljudima koji su otvorili pukotine (‘probili led’), koji su gradili mostove, koji su sanjali i vjerovali; čak i kada su oko sebe čuli riječi ismijavanja.
Nemoj nikada misliti da je borba koju ovdje dolje vodiš, potpuno beskorisna. Na kraju postojanja ne čeka nas brodolom: u nama pulsira sjeme apsolutnoga. Bog ne razočarava: ako je u naša srca položio nadu, ne želi je utrnuti neprestanom frustracijom. Sve je rođeno da cvjeta u vječnom proljeću. I nas je Bog stvorio da cvjetamo. Sjećam se dijaloga kad je hrast od badema zatražio da mu priča o Bogu, a badem procvjeta.
Gdje god bio, gradi! Ako si na zemlji, ustani! Nikad ne ostani ležati; ustani, dopusti da ti pomognu da se osoviš na noge. Ako sjediš, zaputi se! Ako te paralizira dosada, izagnaj je dobrim djelima! Ako se osjećaš prazan ili ​​obeshrabren, zamoli da Duh Sveti ispuni tvoje ništa.
Izgrađuj mir među ljudima i ne slušaj glas onoga koji sije mržnju i podjele. Ne slušaj te glasove. Ljudska bića, ukoliko različita među sobom, stvorena su da žive zajedno. U protivnostima, strpljivo: jednoga dana ćeš otkriti da je svatko u posjedu djelića istine.
Voli osobe. Ljubi ih jednu po jednu. Poštuj svačiji put, bio prav ili težak, jer svatko ima svoju priču. I svatko od nas ima svoju priču. Svako dijete koje se rodi je obećanje života koji se još jednom pokazuje jačim od smrti. Svaka ljubav koja se javlja je jedna moć za preobrazbu koja teži sreći.
Isus nam je dao svjetlo koje svijetli u tami: brani ga, štiti ga. Ta jedina svijeća najveće je bogatstvo povjereno tvom životu.
Iznad svega sanjaj! Ne boj se sanjati. Sanjaj! Sanjaj svijet koji se još ne vidi, ali koji zasigurno dolazi. Nada vjeruje u postojanje stvaranja koja se proteže do svoga konačnog ispunjenja, kada će Bog biti sve u svemu. Ljudi obdareni maštom poklonili su čovjeku znanstvena i tehnološka otkrića. Izbrazdali su oceane i stupili u zemlje kojima nitko nikada nije kročio. Ljudi koji su gajili nade također su i oni koji su nadvladali ropstvo i na ovu zemlju donijeli bolje životne uvjete. Misli na te ljude.
Budi odgovoran za ovaj svijet i za život svakoga čovjeka. Misli na to kako je svaka nepravda prema siromahu otvorena rana, koja umanjuje i tvoje dostojanstvo. Život ne prestaje tvojom smrću, i u ovom će svijetu doći i drugi naraštaji koji će uslijediti nakon tvoga, i mnogi drugi nakon njih.
Svaki dan od Boga zatraži dar hrabrosti. Sjeti se da je Isus pobijedio strah za nas: On je za nas pobijedio strah! Naš najljući neprijatelj ne može ništa protiv vjere. A kad se u životu nađeš zastrašen nekim teškoćama, sjeti se da ne živiš samo za sebe.
U Krštenju je tvoj život već uronjen u otajstvo Trojstva, a ti pripadaš Isusu. I ako te jednoga dana obuzme strah, ili pomisliš da je zlo preveliko da bi se s njim suočio, jednostavno pomisli da u tebi živi Isus. On je taj koji, preko tebe, svojom blagošću želi pokoriti sve čovjekove neprijatelje: grijeh, mržnju, zločin, nasilje; sve naše neprijatelje.
Uvijek imaj hrabrost istine, ali sjeti se: nisi ni od koga viši. Sjećaj se toga: nisi ni nad kime. Ako bi bio posljednji koji vjeruje u istinu, nemoj se stoga stidjeti ljudskoga društva. Pa, ako bi i živio u tišini pustinjaka, nosi u svom srcu patnju svakog stvorenja. Ti si kršćanin; i u molitvi sve predaj Bogu.
I gaji ideale. Živi za nešto što čovjeka nadilazi. I ako bi ti jednoga dana ti ideali došli na naplatu, ne prestani ih dovoditi u svoje srce. Vjernost sve postiže.
Ako si pogriješio, digni se: ništa nije ljudskije od pogrešaka. I te iste pogreške ne moraju biti tvoj zatvor. Ne budi zatočenik vlastitih grešaka. Sin Božji nije došao radi zdravih, već radi bolesnih: došao je dakle i radi tebe. Ako i dalje budeš griješio, ne boj se, ustani! Znaš li zbog čega? Zbog toga što je Bog tvoj prijatelj.
Ako te obuzme gorčina, čvrsto vjeruj u sve one ljude koji i dalje rade za dobro: u njihovoj se poniznosti krije sjeme novoga svijeta. Druži se s ljudima koji su djetinjeg srca. Uči od njihova oduševljenja i gaji ga [u sebi]. Živi, ljubi, sanjaj, vjeruj i uz Božju milost nikad ne očajavaj.

Više...

IN MEMORIAM MLADEN SCHWARTZ

Mladen Schwartz rodio se je u Zagrebu 1947. godine, u židovskoj obitelji koja se formalno izjašnjavala hrvatskom. Otac Janoš (hebrejski Johanaan) mu je bio partizan i pukovnik JNA koji je od 1948. godine s obitelji živio u Beogradu. Schwartz je u Beogradu odrastao i polazio osnovnu školu i gimnaziju te, kod predstavnika beogradske filijale PRAXIS-usmjerbe, studij filozofije, pedagogije i povijesti umjetnosti, koji je kao jedan od najboljih studenata, okončao diplomiravši opširnom diplomskom radnjom o Anselmovu dokazu Božje opstojnosti. Već kao student surađivao je u novinama i časopisima s političkim i filozofskim prilozima, držao javna predavanja, a nastupao je i na državnoj TV (emisija o Voltaireu). U tisku svoje napise jedno vrijeme potpisivao je pseudonimom Benediktus. Nakon sukoba s vlastima napustio je Jugoslaviju. Jugoslaviju je napustio 7. veljače 1973. godine otišavši u Njemačku, gdje je dobio azil. U njemačkoj je studirao filozofiju na sveučilištima u Freiburgu i Hohenheimu, i uključio se je u redove hrvatske političke emigracije.
Nakon demokratskih promjena 1990. godine vrato se je u domovinu, uključio u Hrvatsku stranku prava i jedno vrijeme uređivao je stranačko glasilo Hrvatsko pravo. Od 1994. do 2003. godine vodio je Novu hrvatsku desnicu (NHD), radikalno desnu političku organizaciju, i bio glavnim urednikom lista Ultimatum!. Nakon objavljene odluke u hrvatskim općilima o raspuštanju Nove Hrvatske Desnice, 2003. godine, koja je ujedno značila, "nakon preko tri desetljeća!", njegovo "povlačenje iz djelatne hrvatske politike i borbe" bavio se je publicističkim radom, objavio je više političko-filozofskih knjiga i nekoliko stotina članaka u tisku. Od 2010. do 2013. godine vodio je internetski blog Schwartze Garde.
Umro je u Zagrebu, nakon duge i teške bolesti 14. rujna 2017. godine.
Političko stajalište
Kao političar i publicist, zastupao je stajalište blisko Konzervativnoj Revoluciji, Novoj Desnici te neofašizmu. Ljevičare u njegovu nastupu osobito je smetala uporaba nacionalističkih sintagmi. Kritizirao je liberalnu parlamentarnu demokraciju, navlastito političke stranke (višestranačje), kao i "civilno društvo". Zagovarao je provođenje nacionalne revolucije te uvođenje radikalne nacionalističke diktature, pri čemu je nastupao i kao apologet fašističke ideologije i prakse, posebice nacionalsocijalizma i ustaštva, niječući holokaust, zbog čega ga se često optuživalo za antisemitizam, unatoč tome što je i sam navodno podrijetlom židov. Svoj politički program on je otvoreno izložio u nizu knjiga i napisa, navlastito u svojim desničarskim novinama Ultimatum!, u 9 točaka:
Državotvorni nacionalizam
Pravednost i solidarnost
Vođa - Elita - Narod
Opća mobilizacija hrvatske desnice, hrvatske vojske i iseljene Hrvatske
Politizacija vojske, militarizacija politike
Rušenje Europske Unije iznutra, sinergijom zdravih snaga u europskim narodima
Novi Narod: uzdizanje hrvatskoga naroda na višu razinu Bitka
Nacionalna revolucija - nacionalna diktatura
Protiv uresnih popravaka; podvlačenje crte. Stvaramo Sve Novo.
Djelatnost
Nakon odlaska iz Jugoslavije 7. veljače 1973. godine i dobivši azil u Njemačkoj Mladen Schwartz uključio se je u redove hrvatske političke emigracije. Tijekom boravka u Njemačkoj surađivao je u konzervativnome dvomjesečniku Criticón (München), Hrvatskoj državi, Danici i inima. Bio je suutemeljiteljem Hrvatskoga lista (Lund-Washington, 1978.-1983.) u kojemu je i pisao.[4] Nakon utrnuća Hrvatskoga lista nastavio je pisati i surađivati u Hrvatskome Tjedniku (Melbourne). Bio je predsjedateljem Židovskoga odbora za Slobodnu Hrvatsku (New York, 1977.-1985.). Nakon toga bio je pročelnikom odjela za politička pitanja i odjela za vanjske veze u Hrvatskome državotvornome pokretu.
Mladen Schwartz održavao je kontakte i suradnju s desničarskim strankama i pojedincima u Europi i svijetu, primjerice s Nationaldemokratische Partei Deutschlands (NPD) u Njemačkoj. Kritizirao je hrvatsku službenu politiku zbog prihvaćanja liberal-demokratske ideologije i prakse te podređenosti zahtjevima međunarodne zajednice, a osuđivao je i američke ratove u Afganistanu i Iraku kao imperijalne pohode usuglašene i s ciljevima cionizma. On je smatrao kako se moramo boriti protiv dekadencije, predviđajući i pripravljajući Novi Eon, novu epohu veličine i duha, i u tome vidio najvažniju zadaću svoju i svojih istomišljenika u naše doba. U svojoj knjizi Što je to - desnica? predlaže fašističku ideju kao sredstvo i poticaj u otporu globalizaciji, demokratizaciji te inim zlima ovoga doba. Na izborima za Hrvatski sabor 2011. godine kandidirao se je u 1. izbornoj jedinici kao 6. na Neovisnoj listi nositelja Hrvaja Mirkovića, no nije izabran u Hrvatski sabor. Na izborima za Europski parlament u Hrvatskoj 2013. godine bio je kandidatom na listi Autohtone – Hrvatske stranke prava, no nije izabran u Europski parlament.

Više...

KNIN ILI SLUNJ 05.KOLOVOZ PITANJE JE SAD?

Proslava pobjede nad Srpskom agresijom.
Stiže nam 5. kolovoz i opet se vlast pobrinula za dvojbu – gdje ići. Ne tako davno pitanje je bilo Knin ili Čavoglave, a sada evo Knin ili Slunj. Da hoće li se ići tamo gdje poziva vlast ili gdje pjeva Thompson.
Zvonimir Hodak piše: „Oduševio me gradonačelnik Knina Marko Jelić. Jedna nova, moderna rasa lokalnih političara. Nema više Thompsona ni Čavoglava. Kaže progresivni Markan: “Moramo se držati temelja ove države, a to je antifašizam“. Nije Markan bio raspoložen za malo širu eksplikaciju svojih ideja zatucanim ognjištarima kao recimo Miši Krstičeviću iz Ploča. On je iz okolice Knina i zna da su antifašisti iz 4. Splitske isprašili antifašiste Mile Martića. Znači, ne samo građanski rat nego pomalo čak i bratoubilački. Udari brat na brata. Brat Jozo na brata Jovana. A ni jedan nije imao pojma što danas progresivni gradonačelnik zna. Rat je bio odlučen još 1943.g. negdje u balkanskim gudurama kad je ZAVNOH donio odluku i zadužio Maršala da najkasnije do 1974.g. donese Ustav po kojem će najkasnije do 5. kolovoza 1995.g. Hrvatska postati nezavisna država. Hrvatska, a rijeka Sava neka teče uzvodno sve do Beograda.
Da je u ta kozmička vremena barem Marko Jelić bio nekakav faktor X pa da objasni Gotovini i ostalim slijepcima da je rat buržoaski recidiv, da su pametni ljudi još u 1993.g. pozvali Tuđmana da bude malo više miroljubiv pa da za ministra obrane imenuje Slaveka Goldsteina, da smo svi na istoj strani i Martić, i Mladić,i Zoran Erceg,i Heni Erceg, kapetan Dragan, Ađić, Kadijević, Milošević, Stanimirović, Veselin Šljivančanin, Mate Granić, Josip Manolić, Stipe Mesić, Đakula, Stanimirović itd., te da ista banka financira i jedne i druge... Čudno je kako je baš Marko Thompson uletio u neki angažman za 5. kolovoza. Možda su ga istarski antifašisti zamolili da im otpjeva “Po šumama i gorama“ u Areni punoj bikova iz Pomplone. Bilo bi previše dosadno sad iznositi zaključke mitskog ZAVNOH-a koji govori o Hrvatskoj isključivo kao jugoslavenskoj republici. U tu šarlatansku priču danas vjeruju Klasić, Jakovina, Markovina i naš Markan Jelić. Možda čak i oni koji su ga izabrali na čelo Zvonimirovog grada.“
Doista je smiješna priča ta Markanova tvrdnja da se mora držati „temelja ove države, a to je antifašizam“. Doista su hrvatski branitelji pobijedili velikosrpski fašizam u Domovinskom ratu, a njemu je problem hrvatski branitelj Marko Perković Thompson. Problem mu je istinski antifašist i vjerojatno zato što zna učinak njegove pjesme „Bojna Čavoglave“ u toj pobjedi i istjerivanju velikosrpskih fašista iz Zvonimirovog grada.
Dakle malo tko može povjerovati da je Markanu do antifašizma. Čini se da on žali za velikosrpskim fašistima koje su iz Knina protjerali hrvatski branitelji. Protjerali ih kao – kako je rekao Slobodan Milošević – zečeve.
Kada je bila dvojba Knin ili Čavoglave stotine tisuća ljudi biralo je Čavoglave.
Samo dvije godine vlast je izdržala s Thompsonom u Kninu. Previše ih je njegov koncert podsjećao na utekle zečeve, pa ga ove godine nema.

A i te dvije godine su pokušali na sve načine napasti Thompsona i „Bojnu Čavoglave“. Prije dvije godine smo ih pokušali zaštiti poznatom Peticijom ZDS. Tada su još i krili da su im Thompson i „Bojna“ bila glavne mete napada. Prošle godine, uvjereni u pobjedu jugo-opcije na izborima to nisu ni krili.
Peticija Predsjednici i Premijeru: Za Dom Spremni.
Mnogi koji su potpisali Peticiju ZDS prije dvije godine imaju probleme i danas. U najnovijem Hrvatskom tjedniku od 27, 07. 2017. ima tekst o napadima na mene, moju obitelj i moje suradnike: Znanstvenici poslali peticiju predsjednici i premijeru zbog "koordiniranje kampanje" protiv ak. Pečarića.
Pismo je slično onima koje je svojevremeno pisao predsjedniku Akademije i Rektoru Zagrebačkog sveučilišta akademik Davorin Rudolf kao predsjednik Odbora za ljudska prava HAZU, a na koje nije dobio nikakvog odgovora. Posebno mi je drago što potpisnici nisu matematičari već sudionici Međunarodne konferencije o transdisciplinarnom inženjerstvu.
Kako su napadnuti i moji suradnici (u pismu se spominje zaustavljeni projekt, a zapravo je zbog mene kažnjeno 36 hrvatskih matematičara), oni su odlučili organizirati međunarodnu konferenciju povodom mog 70-og rođendana (MIA, Zagreb 2018.) od 4. do 8. 7. 2018. U znanstvenom odboru konferencije je 60-ak uglednih matematičara iz cijelog svijeta (Israel, USA, Japan, France, Russia, Australia, Hungary, India, Czech Republic, Spain, Kazakhstan, Korea, Jordan, Italy, P. R. China, Germany, Poland, Georgia, Serbia, Iran, Romania, Pakistan, Sweden, Finland, Ireland, Canada, Croatia) svi redom urednici ili glavni urednici u časopisima koji su na svjetskim listama.
A kad već odgovor nije dobio akademik Davorin Rudolf i to kao predsjednik Odbora za ljudska prava HAZU teško da će se ispuniti želja jednog velikog hrvatskog domoljuba koji mi je napisao:
Poštovani Akademiče,
Primite moju potporu s obzirom na pismo Predsjednici i predsjedniku Vlade. Vidio sam to na web-str. Narod. Drago mi je i nadam se da će polučiti uspjeh. Pozdrav iz mog rodnog ...
Meni je zanimljivo samo pitanje hoće li kolege iz svijeta uopće dobiti nekakav odgovor. Podsjetit ću kako su brojna moja pisma i tiskana su u mojim knjigama „Pišem pisma, odgovora nema 1 i 2“.
Kao što su glupi napadi tzv. antifašista koji su po pravilu podržavali velikosrpsku fašističku agresiju na Hrvatsku, takvi su i napadi kojima smo izloženi mi potpisnici pomenute peticije. Čak sam predlagao da ravnatelj bolnice u Vrapču procijeni te napade iz HRZZ-a i moje odgovore i ustanovi tko je tu podoban za njegovu bolnicu – ja ili članovi Upravnog odbora HRZZ-a.
Uslijedio je i napad u Hrvatskom saboru koji je pokazao da ni moja Akademija (HAZU) nije baš „čista“ u svemu tome. Zapravo, vjerojatno je to što su u Saboru spominjali Peticiju ZDS samo dobar izgovor jer mnogima od njih nije draga moja uloga u neizboru prof. dr.sc. Iva Goldsteina za redovitog člana HAZU-a.
Svoja pisma sam objavljivao i po raznim hrvatskim portalima, tako da nisu izostala mnogobrojna pisma podrške. Npr. istog dana kada je u Hrvatskom tjedniku objavljen gornji tekst dobio sam slijedeču poruku:
Poštovani Akademiče!
Tvoja ljudska uzvišenost koju je u ova bremenita vremena teško dosegnuti, tjera me da ti poželim svaku životnu radost i novu mladost...

ŽELIM DA TE ZDRAVLJE PRATI
POPUT TVOGA UMA BISTROG
KOJI NEDA DA DOM BLATI
LAŽ KROZ POVIJEST GADA ISTOG.
ŽELIM DA TE LJUBAV NOSI
DOMOLJUBE ZA DOM SPREMAN
KOJA LAŽ I MRŽNJU KOSI
ŠTO IH SIJE JUGONEMAN.
PODRŠKU TI ŽELIM DATI
DIČNE BOKE SLAVNI SINE
JER TE RODI MILA MATI
ZA LET LJUDSKI U VISINE...

Autor: Vicko Goluža

Thompson svaka proslava u drugom gradu.

Thompson je na najnoviji napad odgovorio tako da misli svoje koncerte organizirati svake godine u drugom mjestu. Meni je ipak žao za Čavoglavama. Ako ništa drugo, mnogi su tada na moru pa im je lakše doći u Čavoglave. Naravno, volio bih da nisam u pravu i da se ostvari želja organizatora da koncert u Slunju bude istovjetan onima u Čavoglavama:
Jer su ti Thompsonovi koncerti u Čavoglavama bili nešto doista posebno, i mnogi nisu bili sretni što je prethodne dvije godine išao s njim u Knin.
S druge strane koncerti u Čavoglavama su jasno pokazivali kako vlast vodi politiku koja nije prohrvatska. Doista je smiješno da ne može Predsjednik Vlade, poput gradonačelnika Dubrovnika Mata Frankovića izgovoriti jednu, jednostavnu rečenicu: Ako ZDS nije smetao 1991. godine, zašto bi smetao danas?
A prava istina je da je njima ZDS i HOS smetao i 1991. i danas, smetali su i i tada i danas svi branitelji jer su se suprotstavili onima koji su se borili za voljenu im Jugoslaviju tj. Srboslaviju.
Da, možda je i ovogodišnji izbor Slunja ustupak hrvatskoj vladi da se jasnije odredi prema hrvatskim nacionalnim interesima.

Više...

ADMIRAL ČEKA NALOG TRUMPA DA POČNE NUKLEARNI RAT SA KINOM

Glavnokomandujući Tihooceanskom američkom flotom admiral Skott Swift izjavio o spremnosti započeti nuklearni rat sa Kinom. Mogući konflikt i masovni američki napad, na kinu admiral Swift je izjavio na konfwerenciji o Sigurnosti u Australiji.
Jedan znanstvenik sudionik konferencije ga je tada upitao da li je on spreman izvršiti naređenje predsjednika o nuklearnom napadu na Kinu? Admiral je odgvori da je spreman izvršiti narešenje, zatim je Swift izjavio da je svaki časnik dao zakletvu da će izvršavati naloge glavnokandujučeg vojnim nsgama SAD-a.

Nije tajna nastavio je admiral da SAD imaju popis država, po kojima će u slučaju potrebe oni prvi nanijeti nuklearni udar. Na tom popisu na prvom mjestu je i Ruska Federacija, na drugom mjestu je
Kineska Narodena Republika.

Ruski vojni eksperti su iznijeli podatak da Kina ima u savom sustavu naoružanja i interkontinentalne balističke rakete nadzermne a također i rakete na podmornicama.

Bez obzira što je količina kineskih raketa sa bojevim glavama daleko manja nego što ima SAD, šteta
kod protuudara bi bila jako razorna. Zato je vjerojatnost nanošenja nuklearnog udara vrlo mala.

Izjava američkog admirala Swifta može se razmatrati u kontekstu s mnogobrojnim izjavama predsjednika Donalda Trumpa koje se odnose na mogućnost nanošenja udra na Kinu, smatraju mnogi vojni analitičari i stručnjaci.
Davanje takvih opasnih izjava od strane admirala kao glavnog komandanta Tihooceanskom flotom i njegovih vojnih savjetnika i suradnika, SAD se ponaša i osječa više kao onaj tko kontrolira situaciju i može biti agresivnim. Doktrina preventivnog nanošenja nuklearnog udara, je stara još iz vremena hladnog rata i jedno vrijeme nakon raspada Waršavskog pakta i SSSR-a nije se spominjala. Sada su SAD opet započeli hladni rat koji ustvari nije nikad ni prestao samo je bio zatajen.
Ovo je čista provokacija SAD o eventualnom nuklearnom udaru kako bi izvršili pritisak na Kinu u vezi umjetnih otoka koje Kina gradi po amerikancima van njihove jursdikcije.
I drugo da privole Kinu da jače pritisne Sjevernu Koreju da obustavi svoje eksperimente sa nuklearnim oružjem, te razvojem raketa srednjeg dometa i ispaljivanja raketa uz žestoke proteste Južne Koreje i Japana.

Više...

Prijava or Sign up